Web

HTTPS

HTTP Secure

Šifrirana verzija HTTP protokola koja štiti podatke između preglednika i servera. Obavezan standard i potvrđen, iako slab, signal rangiranja.

HTTPS (HTTP Secure) je šifrirana verzija protokola kojim preglednik komunicira sa serverom. Sve što posjetitelj upiše, od lozinke i adrese do podataka kartice, putuje kriptirano umjesto u čitljivom obliku. Prepoznaje se po https:// na početku adrese i po lokotu ili sličnoj oznaci u traci preglednika.

Kako HTTPS štiti podatke

HTTPS je običan HTTP koji putuje kroz zaštićeni kanal. Taj kanal gradi protokol TLS, nasljednik starijeg SSL-a, čije se ime i danas zadržalo u izrazu SSL certifikat. Pojednostavljeno, svako spajanje prolazi tri koraka:

  1. Preglednik se javi serveru i navede koje verzije TLS-a i načine šifriranja podržava.
  2. Server pošalje certifikat, a preglednik provjeri je li ga izdalo tijelo kojem vjeruje i glasi li na upisani naziv domene.
  3. Dvije strane dogovore privremeni ključ i od tog trenutka sve šifriraju njime.

Sama enkripcija štiti sadržaj stranice, točnu adresu podstranice, kolačiće i sve što se šalje obrascem. Mreža i dalje vidi naziv domene i IP adresu servera, ali ne i što ste na toj domeni čitali ili upisali. Certifikat uz to potvrđuje da razgovarate upravo sa serverom te domene, bez posrednika koji bi se ubacio između.

Lokot ne znači da je stranica poštena. Kaže samo da je veza šifrirana. Lažne stranice za phishing danas gotovo sve imaju HTTPS, jer je certifikat besplatan i dobiva se u nekoliko minuta.

Što vide preglednici

Od Chromea 68, objavljenog u srpnju 2018., svaka stranica bez HTTPS-a u traci adrese nosi oznaku „Nije sigurno”. Kad posjetitelj na takvoj stranici počne nešto upisivati, upozorenje postaje izraženije.

Google je najavio i sljedeći korak: od Chromea 154, predviđenog za listopad 2026., zadano je uključena postavka koja na engleskom glasi „Always Use Secure Connections”, i to za javne stranice. Chrome tada svaku adresu prvo pokuša otvoriti preko HTTPS-a, a ako ne uspije, prije prvog posjeta prikaže upozorenje i traži potvrdu. Stranica bez HTTPS-a tako dio posjetitelja izgubi prije nego što se uopće učita. Firefox ima sličan način rada samo s HTTPS-om, koji korisnik uključuje sam.

HTTPS i Google

Google je HTTPS potvrdio kao signal rangiranja u kolovozu 2014. i tada ga opisao kao vrlo lagan signal, slabiji od kvalitete sadržaja. Na poziciju u pravilu ne utječe vidljivo, ali je preduvjet: nijedna ozbiljna stranica danas ne ranka bez njega.

Ima i jedna posljedica koja se rijetko spominje. Kad posjetitelj s HTTPS stranice klikne link prema HTTP stranici, preglednik po zadanim pravilima ne šalje podatak odakle dolazi. Takav posjet u GA4 završi kao izravan promet, pa se ne vidi koja vas je stranica preporučila.

Primjer: prelazak s HTTP-a na HTTPS

Recimo da vasafirma.hr još radi na http://. Prelazak bi išao ovim redom:

  1. Uključite certifikat na hostingu ili preko CDN-a. Kod većine pružatelja besplatan je i obnavlja se automatski.
  2. Provjerite da https://vasafirma.hr i https://www.vasafirma.hr rade, svaki sa svojim certifikatom ili jednim koji pokriva oba naziva.
  3. Postavite trajni redirect 301 sa svake HTTP adrese na istu HTTPS adresu.
  4. Zamijenite http:// u internim linkovima, canonical oznakama, sitemapu i bazi podataka.
  5. Dodajte HTTPS verziju u Google Search Console i prijavite novi sitemap.
  6. Nakon nekoliko tjedana stabilnog rada uključite HSTS.

Na Apache serveru treći korak u datoteci .htaccess može izgledati ovako:

RewriteEngine On
RewriteCond %{HTTPS} off
RewriteRule ^(.*)$ https://%{HTTP_HOST}/$1 [R=301,L]

Na Nginxu isto radi zaseban blok za port 80:

server {
    listen 80;
    server_name vasafirma.hr www.vasafirma.hr;
    return 301 https://vasafirma.hr$request_uri;
}

Nakon toga provjerite nekoliko adresa. Upit za http://vasafirma.hr/kontakt/ treba vratiti jedan skok 301 izravno na https://vasafirma.hr/kontakt/. Ako vidite lanac preko početne stranice ili preko www verzije, pravilo treba popraviti.

Mixed content

Mixed content nastaje kad se stranica učitana preko HTTPS-a poziva na slike, skripte ili fontove preko http://. Najčešće ostaje nakon selidbe, u starim objavama, u uređivaču teksta ili u kodu dodataka.

Preglednici takve zahtjeve dijele u dvije skupine. Slike, zvuk i video učitane preko običnog src atributa pokušaju automatski dohvatiti preko HTTPS-a. Skripte, datoteke stila, iframeovi, web fontovi i slike iz srcset ili <picture> blokiraju se. Rezultat je stranica bez stilova, izbornik koji ne radi ili obrazac koji ne šalje.

Popis problematičnih adresa vidi se u konzoli preglednika (F12). Trajno rješenje je popraviti adrese u izvoru. Kao mrežu za ono što promakne, server može slati zaglavlje Content-Security-Policy: upgrade-insecure-requests, koje pregledniku kaže da sve zahtjeve prije slanja prebaci na HTTPS.

HSTS

Redirect s HTTP-a na HTTPS ima jednu slabu točku: prvi zahtjev još ide nešifrirano. HSTS (HTTP Strict Transport Security), opisan u standardu RFC 6797, to rješava. Server pošalje zaglavlje:

Strict-Transport-Security: max-age=31536000; includeSubDomains

Preglednik od tada godinu dana, odnosno 31.536.000 sekundi, toj domeni pristupa isključivo preko HTTPS-a, bez prvog nešifriranog zahtjeva. Dio includeSubDomains isto pravilo širi na sve poddomene.

Domenu se može prijaviti i na popis za predučitavanje (hstspreload.org), koji je ugrađen u preglednike. Uvjeti su valjan certifikat, redirect s HTTP-a na HTTPS, HTTPS na svim poddomenama i zaglavlje s max-age od najmanje godinu dana te oznakama includeSubDomains i preload. S tim budite oprezni: pravilo vrijedi i za interne poddomene, a izlazak s popisa traje dugo. Počnite s kratkim max-age, na primjer 300 sekundi, i produljujte ga kad ste sigurni da sve radi.

HTTPS, SSL certifikat i enkripcija

HTTPS je protokol, način na koji preglednik i server razgovaraju. Certifikat je datoteka koja tom razgovoru daje identitet: potvrđuje da server smije govoriti u ime domene. Enkripcija je općenita tehnika šifriranja koja se koristi i za podatke u mirovanju, na primjer za kopije baze ili diskove prijenosnika. HTTPS štiti podatke samo dok putuju.

U Hrvatskoj nadzor nad zaštitom osobnih podataka provodi Agencija za zaštitu osobnih podataka (AZOP). GDPR u članku 32. kao jednu od primjerenih mjera zaštite izričito navodi enkripciju osobnih podataka. Uredba nigdje ne spominje HTTPS po imenu, ali obrazac za kontakt ili narudžbu koji ime, e-poštu i adresu šalje nešifriranom vezom teško je opravdati.

Česta pitanja

Kako prepoznati ima li stranica HTTPS?

Pogledajte početak adrese u traci preglednika: treba pisati https://. Klik na ikonu lijevo od adrese pokazuje je li veza sigurna i tko je izdao certifikat. Ako preglednik javlja da veza nije sigurna iako adresa počinje s https://, najčešći je uzrok mixed content ili istekao certifikat.

Je li HTTPS besplatan?

Za većinu stranica jest. Certifikati koji potvrđuju samo kontrolu nad domenom besplatni su kod većine hostinga i CDN-ova i obnavljaju se automatski. Plaćeni certifikati s proširenom provjerom tvrtke ne daju jaču enkripciju, nego samo dodatnu provjeru identiteta.

Usporava li HTTPS stranicu?

Uspostava šifrirane veze traje nekoliko milisekundi, a novije verzije TLS-a i HTTP-a dio tog vremena vraćaju. HTTP/2 i HTTP/3, koji ubrzavaju učitavanje, preglednici u praksi koriste samo preko HTTPS-a. Stranica nakon prelaska zato rijetko postane sporija, a često je brža.

Gubi li stranica pozicije prelaskom na HTTPS?

Uz ispravne redirecte 301 sa svake stare adrese na novu, pozicije se obično prenesu u nekoliko tjedana. Problemi nastaju kad redirecti vode na početnu stranicu, kad stari linkovi u sitemapu i canonical oznakama ostanu na http:// ili kad HTTPS verzija nije dodana u Search Console.

Spremni za rast vašeg poslovanja?

Dogovorimo kratki razgovor. Pregledat ćemo vašu web stranicu, oglase, SEO i recenzije te vam poslati pisani plan, bez obzira angažirate li nas ili ne.