Headless CMS je sustav za upravljanje sadržajem koji nema vlastiti prikaz. Urednik unosi tekst i slike u administraciju, a sadržaj se preko API-ja šalje frontendu, zasebnoj aplikaciji koja crta stranicu. Posljednjih godina postao je česta preporuka u ponudama za izradu stranica, i to i ondje gdje ne pripada.
Većini malih i srednjih firmi u Hrvatskoj headless ne treba. Za neke je ipak najbolji izbor: kad isti sadržaj ide na više mjesta, kad stranica ima više jezika i stotine strukturiranih zapisa ili kad tim već radi s developerom. Ovaj vodič objašnjava kako headless radi, koliko posla donosi i kako odlučiti bez pomodarstva.
Što headless mijenja u odnosu na klasični CMS
U klasičnom CMS-u, recimo WordPressu, unos i prikaz su jedan program. Tema određuje izgled, a server pri posjetu slaže HTML iz baze. Urednik može sam dodati blok, obrazac ili galeriju, jer za gotovo sve postoji dodatak.
Headless taj sustav reže na dva dijela. Developer u CMS-u opiše vrste sadržaja i njihova polja, recimo „Usluga” s nazivom, opisom, cijenom i fotografijom. Urednik popunjava ta polja. Frontend, najčešće napisan u alatu poput Next.js, Nuxt ili Astro, preko API-ja povuče sadržaj kao strukturirane podatke i od njih napravi stranice. Kad urednik objavi izmjenu, CMS javi servisu koji gradi stranicu, a nova verzija je javna za nekoliko minuta.
Posljedice su praktične. Isti zapis može otići na stranicu, u aplikaciju i u newsletter. Stranice se mogu unaprijed generirati i posluživati s mreže za isporuku sadržaja, što ih čini brzima i teškima za napad. S druge strane, sve što je u WordPressu dodatak, ovdje je razvojni zadatak: obrazac, pretraga, kolačići, pregled prije objave.
Glavne opcije
Headless WordPress zadržava administraciju koju urednici poznaju. WordPress ima ugrađen REST API, a mnogi projekti koriste i dodatak WPGraphQL. Pluginovi koji mijenjaju izgled ili ponašanje javne stranice tada uglavnom više ne djeluju, jer javnu stranicu gradi drugi alat.
Strapi je open source sustav koji se instalira na vlastiti server ili koristi kao usluga u oblaku. Sanity, Contentful i Storyblok su SaaS servisi: sadržaj stoji kod njih, a cijena raste s brojem korisnika, jezika ili poziva prema API-ju.
| Sustav | Model | Cijena prema službenim cjenicima, studeni 2026. | Za koga |
|---|---|---|---|
| Headless WordPress | open source, vlastiti hosting | softver besplatan, plaća se hosting i razvoj | timovi koji već rade u WordPressu |
| Strapi | open source ili Strapi Cloud | vlastiti server besplatan, plaćeni Cloud planovi od 35 USD mjesečno po projektu | tko želi podatke na svom serveru |
| Sanity | SaaS | besplatan plan do 20 korisnika, Growth 15 USD po korisniku mjesečno | timovi koji trebaju prilagodljivo sučelje |
| Contentful | SaaS | provjerite aktualni cjenik | veći timovi i više tržišta |
| Storyblok | SaaS | provjerite aktualni cjenik | urednici koji žele vizualni uređivač |
Cijene licenci rijetko su najveći trošak. Najveća stavka gotovo je uvijek rad developera na modelu sadržaja i frontendu.
Kada se headless isplati
Prvi slučaj je više kanala. Lanac trgovina koji iste akcije prikazuje na stranici, u aplikaciji i na ekranima u poslovnicama upisuje ih jednom. Klasični CMS je vezan uz stranice i to radi nespretno.
Drugi su jezici i struktura. Turistička tvrtka s apartmanima, izletima i transferima na hrvatskom, engleskom i njemačkom ima stotine zapisa s istim poljima. U headless CMS-u broj kreveta ili udaljenost od plaže upisuje se jednom za sve jezike, a prevode se samo tekstualna polja. Kako se višejezična stranica slaže za tražilice opisuje članak o stranici na više jezika.
Treći je brzina koja donosi novac, recimo webshop s velikim prometom u kojem svaki dio sekunde na mobitelu utječe na prodaju. Četvrti je tim: firma koja ima developera ili agenciju na stalnom održavanju dobiva fleksibilnost, a ne problem.
Kada je headless pretjerivanje
Obrt, ordinacija ili restoran sa stranicom od desetak podstranica, koju mijenja jednom mjesečno, ne dobiva od headlessa ništa što ne bi dobio od dobro složenog WordPressa ili gotovog rješenja. Plaća više na početku, a svaka nova sekcija traži developera. Vlasnik koji je navikao sam dodati obrazac ili galeriju to više ne može.
Headless je loš izbor i kad je rok kratak, jer se frontend piše od nule, te kad nitko ne preuzima održavanje. Frontend ima vlastite ovisnosti koje treba nadograđivati, a izgradnja stranice nakon objave može zapeti. Kad se to dogodi u petak navečer, netko mora znati gdje gledati. Šira usporedba gotovih rješenja i razvoja po mjeri je u članku WordPress ili razvoj po mjeri.
Brzina: što stvarno dobivate
Google mjeri iskustvo stranice kroz Core Web Vitals. Dobar rezultat znači da se glavni sadržaj prikaže unutar 2,5 sekunde, da stranica na dodir reagira unutar 200 milisekundi i da se raspored ne pomiče više od 0,1, mjereno na 75. percentilu posjeta. Statične stranice s mreže za isporuku sadržaja te granice lako prolaze. Headless ih ne jamči: frontend koji sadržaj učitava JavaScriptom u pregledniku ili šalje velike slike može biti sporiji od WordPressa.
Važnije pitanje je gdje ste danas. Ako stranica već prolazi Core Web Vitals, prelazak na headless zbog brzine rijetko pomakne poziciju u pretrazi, jer o njoj više odlučuju sadržaj i poveznice. Ako ne prolazi, prvo provjerite što je usporava. Često su to hosting, neoptimizirane slike i previše dodataka, a to se popravlja bez nove arhitekture. Što najčešće koči hrvatske stranice opisuje članak o Core Web Vitals.
Primjer: bodovanje odluke za dvije firme
Recimo da odlučuju dvije izmišljene firme. Prva je fizioterapeutska ordinacija s osam podstranica i blogom. Druga je turistička agencija sa 120 izleta na tri jezika, aplikacijom za goste i ekranom u poslovnici. Svaki kriterij boduje se od 0 do 2.
| Kriterij | Ordinacija | Agencija |
|---|---|---|
| isti sadržaj na više kanala | 0 | 2 |
| više jezika i mnogo strukturiranih zapisa | 0 | 2 |
| brzina utječe na prihod | 1 | 1 |
| developer ili agencija na stalnom održavanju | 0 | 2 |
| urednici mogu bez slaganja novih rasporeda stranica | 0 | 1 |
| ukupno od 10 | 1 | 8 |
Kod ordinacije je presudan red o slaganju stranica: vlasnica želi sama dodavati stranice za nove tretmane, pa bi headless svaku takvu izmjenu pretvorio u narudžbu developeru. Kod agencije headless rješava stvaran problem, jer se 120 izleta s cijenama, polascima i fotografijama inače održava u tri kopije. Granice nisu čarobne, ali kao grubo pravilo: rezultat ispod 4 gotovo uvijek znači klasični CMS, iznad 6 headless vrijedi ozbiljno razmotriti.
Hrvatski i europski okvir
Kod SaaS sustava pružatelj čuva vaš sadržaj na svojim serverima. Dok su ondje samo marketinški tekstovi, to je jednostavno. Kad u CMS spremate i osobne podatke, recimo prijave s obrasca ili profile autora, pružatelj postaje izvršitelj obrade prema članku 28. GDPR-a i trebate ugovor o obradi podataka. Provjerite i u kojoj se regiji podaci čuvaju, jer prijenos izvan Europskog gospodarskog prostora ima dodatne uvjete. Kod Strapija na serveru u EU to pitanje otpada, ali sigurnost je tada vaša briga.
Od 28. lipnja 2025. primjenjuje se Europski akt o pristupačnosti, koji uključuje i webshopove. Kod klasičnog CMS-a dio pristupačnosti dolazi s temom. Kod headlessa se gradi ručno, od oznaka obrazaca do navigacije tipkovnicom, pa je treba uključiti u zadatak od prvog dana. Što akt traži i tko je izuzet piše u članku o pristupačnosti web stranice.
Prelazak na headless korak po korak
- Popišite vrste sadržaja i polja: usluge, članke, lokacije, zaposlenike. Model sadržaja je temelj, a kasnije ga je teško mijenjati.
- Odlučite tko što uređuje. Što urednik smije sam, a što ide preko developera, treba biti zapisano prije izrade.
- Postavite pregled prije objave, inače urednik izmjenu vidi tek kad je javna.
- Prenesite sadržaj skriptom, a zatim svaku stranicu provjerite ručno.
- Prenesite naslove, meta opise, strukturirane podatke i kanonske adrese. Frontend ih ne nasljeđuje automatski.
- Preusmjerite stare adrese na nove jednu po jednu, a nakon objave pratite Google Search Console.
Kod izrade web stranice ta se pitanja rješavaju prije prvog retka koda.
Česte pogreške
Najčešća je headless kao trend: arhitektura se bira jer zvuči moderno, a ne zato što rješava problem. Druga je model sadržaja složen na brzinu, s poljima koja odgovaraju dizajnu početne stranice umjesto sadržaju, pa ga prvi redizajn sruši.
Treća je zaboravljen SEO. Stari sustav je automatski generirao sitemap, meta oznake i preusmjeravanja, a novi frontend sve to mora dobiti izričito. Četvrta je odluka bez plana održavanja: frontend ima ovisnosti koje stare, a stranica koju nitko ne nadograđuje nakon dvije godine postaje sigurnosni i tehnički dug. Peta je SaaS plan odabran prema današnjem timu, iako će za godinu dana uređivati dvostruko više ljudi na više jezika.
