Većina ljudi koji nam se jave s idejom za webshop počne od pitanja koju platformu odabrati. To je razumljivo, jer je platforma ono što se vidi. Ali platforma je zadnja odluka na popisu, a ne prva: prije nje morate znati tko prodaje, plaćate li PDV, kako izdajete račune i što sve mora pisati na stranici.
Ovaj tekst slaže te korake redom kojim ih stvarno rješavate. Pisan je za vlasnika malog posla koji nikad nije otvarao internetsku trgovinu, pa svaki pojam objašnjavamo kad se prvi put pojavi. Riječ je o praktičnom pregledu, a ne pravnom savjetu: svoj konkretan slučaj prije početka provjerite s knjigovođom.
Mogu li prodavati preko interneta kao privatna osoba?
Ne, ako to radite kao posao. Zakon trgovca opisuje kao pravnu ili fizičku osobu koja je registrirana za kupnju i prodaju robe. Webshop na kojem redovno prodajete robu, svoju ili tuđu, zato treba registriran oblik poslovanja iza sebe. Povremena prodaja vlastitih rabljenih stvari na oglasniku je druga situacija, i ako niste sigurni gdje je granica u vašem slučaju, to je prvo pitanje za knjigovođu.
Za mali početak biraju se dva oblika:
- Obrt. Otvara se najbrže, i to online kroz sustav e-Obrt ili osobno u nadležnom uredu. Za obveze obrta odgovarate i svojom osobnom imovinom.
- d.o.o. ili j.d.o.o. Društvo se upisuje u sudski registar pri trgovačkom sudu. Osnivanje traži više papirologije i vođenje poslovnih knjiga, ali društvo odgovara svojom imovinom, a ne vašom.
Kod registracije upisujete djelatnost. Ovdje mnogi zapnu jer traže posebnu šifru za „internetsku trgovinu“. Od nove klasifikacije djelatnosti (NKD 2025) razlika između prodaje u trgovini i prodaje preko interneta više ne postoji, pa se djelatnost određuje prema tome što prodajete, a ne kojim kanalom. Ministarstvo gospodarstva u svom vodiču za internetske trgovine navodi i da se uz trgovinu upisuje djelatnost usluga informacijskog društva, što je službeni naziv za prodaju i usluge preko interneta. Točan upis neka vam potvrdi knjigovođa ili službenik koji zaprima prijavu, jer ovisi o tome što prodajete.
Trebam li ući u sustav PDV-a?
PDV je porez koji se dodaje na cijenu i koji trgovac zatim predaje državi. Od 1. siječnja 2025. u sustav PDV-a obavezno ulazite tek kad vaš godišnji promet u Hrvatskoj prijeđe 60.000 eura. Upisujete se od prvog dana nakon što ste taj iznos prešli. Ispod praga možete ući i dobrovoljno.
Za vlasnika malog webshopa to u praksi znači sljedeće.
Ako niste u PDV-u, na svoje cijene ne dodajete PDV. Cijena koju kupac vidi je cijena koju zadržavate. S druge strane, ne možete odbiti PDV koji ste platili dobavljaču, pa vam je nabava zapravo skuplja. Paušalni obrt, najjednostavniji oblik oporezivanja za male obrte, ide upravo uz to da ste izvan PDV-a.
Ako jeste u PDV-u, svaka cijena u trgovini mora već uključivati PDV, jer potrošač uvijek mora vidjeti konačnu cijenu. Uz opću stopu od 25 %, artikl koji želite prodavati za 40 eura „čisto“ na stranici mora stajati 50 eura. Zauzvrat odbijate PDV iz nabave.
Zbog toga cijene nikad ne slažemo napamet. Prije nego što unesete prvi proizvod, izračunajte maržu, PDV i trošak dostave po narudžbi. Za to vam može poslužiti naš besplatni kalkulator marže i PDV-a, koji radi i za trgovine izvan PDV-a. Kod novih trgovina često vidimo cijenu koja nakon PDV-a, dostave i provizije banke ne ostavlja ništa.
Ako planirate slati kupcima u drugim zemljama Europske unije, pitajte knjigovođu i o pravilima za prodaju na daljinu unutar EU-a. To je zasebna tema i ne treba je rješavati prije prve domaće narudžbe, ali dobro je znati da postoji.
Što je fiskalizacija i odnosi li se na webshop?
Fiskalizacija znači da svaki račun koji izdate kupcu u trenutku izdavanja šaljete Poreznoj upravi, a ona mu dodjeljuje jedinstvenu oznaku. Na računu se zatim nalaze te oznake i QR kod po kojem kupac može provjeriti račun.
Dugo je vrijedilo da se računi plaćeni uplatom na bankovni račun ne fiskaliziraju, a oni plaćeni gotovinom ili karticom da. Od 1. siječnja 2026. to se promijenilo. Porezna uprava navodi da se računi krajnjim kupcima fiskaliziraju neovisno o načinu plaćanja, uključujući i one plaćene na transakcijski račun. Za webshop to pojednostavljuje stvar: bez obzira plaća li kupac karticom, pouzećem ili uplatnicom, račun se fiskalizira.
Ovo vrijedi i za paušalne obrtnike. Ulazak u PDV nije uvjet za fiskalizaciju.
Druga polovica promjene zove se Fiskalizacija 2.0 i tiče se računa koje izdajete drugim tvrtkama i obrtima. Ako vam narudžbu pošalje firma i traži račun na svoj OIB, takav račun ide kao eRačun, strukturirani elektronički račun koji se razmjenjuje kroz poseban sustav, a ne kao PDF u e-pošti. Rokovi i tko što mora od kada razlikuju se za obveznike u PDV-u i izvan njega, pa smo ih posebno opisali u tekstu o Fiskalizaciji 2.0 i eRačunima za male tvrtke.
Praktično pitanje koje ovdje trebate riješiti je tko će izdavati račune. Webshop platforma sama po sebi obično ne fiskalizira hrvatske račune, pa se na nju spaja program za fakturiranje koji to radi automatski za svaku narudžbu. Kako to izgleda na jednoj konkretnoj platformi, s alatima koji to rade, opisali smo u vodiču o Shopifyju, plaćanjima i fiskalizaciji u Hrvatskoj.
Što zakon traži da piše na stranici?
Ovaj dio ljudi najčešće ostave za kraj i onda ga prepišu s tuđe trgovine. Bolje je proći ga polako, jer su to informacije koje inspekcija provjerava i koje kupcu govore da iza trgovine stoji stvarna firma.
Zakon o elektroničkoj trgovini traži da na stranici, stalno i lako dostupno, stoje:
- ime i prezime ili naziv tvrtke te sjedište obrta ili društva,
- kontakt podaci, uključujući adresu e-pošte na koju vam kupac može izravno pisati,
- broj registra u koji ste upisani i podaci o tom registru,
- porezni broj, ako ste u sustavu PDV-a.
Isti zakon traži da cijene budu jasno istaknute i da se vidi jesu li u njih uključeni dostava, porez i drugi troškovi. Prije kupnje kupac mora vidjeti korake narudžbe i opće uvjete poslovanja, mora ih moći spremiti, a vi mu primitak narudžbe morate potvrditi elektroničkom porukom. Dobre platforme to rade same, ali tekst uvjeta pišete vi.
Iz Zakona o zaštiti potrošača dolazi ono što kupca najviše zanima. Kod kupnje na daljinu, a webshop je upravo to, kupac ima pravo jednostrano raskinuti ugovor u roku od 14 dana bez navođenja razloga. Ako se predomisli, novac mu morate vratiti najkasnije 14 dana od kad vam je javio odluku. O tom pravu kupac mora biti obaviješten prije kupnje, a uz njega na stranicu idu i informacije o prigovorima i o odgovornosti za nedostatke robe. Zakon također traži da na stranici jasno navedete postoje li ograničenja u dostavi i koja sredstva plaćanja prihvaćate.
Treći dokument je izjava o privatnosti. Webshop prikuplja ime, adresu, telefon i e-poštu svakog kupca, pa po GDPR-u, europskoj uredbi o zaštiti osobnih podataka, morate kupcu reći koje podatke skupljate, zašto, koliko dugo ih čuvate i kome ih prosljeđujete, primjerice dostavnoj službi. Ako koristite kolačiće za oglase ili analitiku, treba vam i traka za pristanak.
Jedna novija obveza tiče se isticanja cijena: uz neke cijene od ove jeseni morate prikazati i dodatnu, takozvanu sidrenu cijenu. Rokovi su se već mijenjali, pa ih ovdje ne ponavljamo. Što to znači za stranicu proizvoda, akcije i varijante, objasnili smo u tekstu o sidrenoj cijeni u webshopu.
Kako će kupci plaćati i kako ću slati robu?
Plaćanje karticom na webshopu ne ide preko vaše obične banke kao na blagajni u dućanu. Treba vam pružatelj usluge internetske naplate, tvrtka koja prima podatke o kartici, provjerava ih i novac nakon nekoliko dana uplaćuje na vaš poslovni račun. Za to se potpisuje ugovor, a pružatelj obično prije odobrenja pregleda vašu stranicu. Tu se vraća prethodni korak: ako na stranici nema podataka o tvrtki, uvjeta i pravila povrata, odobrenje zna zapeti.
Usporedite provizije i na što se točno plaćaju, rok u kojem novac stiže na račun te kako izgleda povrat novca kupcu. Za male trgovine razlike u proviziji često su manje važne od toga koliko je postupak jednostavan za vas.
Uplata po ponudi, odnosno klasična uplatnica, i dalje je česta kod starijih kupaca i kod skupljih narudžbi. Kupcu na kraju narudžbe pošaljite podatke za plaćanje s barkodom koji može skenirati aplikacijom mobilnog bankarstva, pa ne mora ništa prepisivati. Takav barkod možete napraviti u našem besplatnom generatoru barkoda za uplatnicu, a većina programa za fakturiranje ga dodaje na račun sama. Robu u tom slučaju šaljete tek kad uplata stigne, i to treba jasno pisati u uvjetima.
Pouzeće znači da kupac plaća dostavljaču pri preuzimanju. Kupci ga vole jer ne riskiraju ništa, ali vi riskirate paket koji se vrati neotvoren i dostavu koju ste ipak platili. Neke trgovine zato pouzeće naplaćuju malo skuplje ili ga ne nude za skupe artikle.
Za dostavu je odluka uglavnom praktična. Razgovarajte s dvije ili tri dostavne službe, pitajte za uvjete za mali broj paketa mjesečno, preuzimaju li pakete kod vas i kako vraćaju novac od pouzeća. Jednu stvar odlučite unaprijed: hoćete li dostavu naplaćivati, ugraditi je u cijenu ili je dati besplatno iznad određenog iznosa narudžbe. Ta odluka utječe na cijene koje ste izračunali u koraku s PDV-om, pa ih ponovno provjerite.
Tek sada: koju platformu odabrati?
Kad znate tko prodaje, plaćate li PDV, kako se računi fiskaliziraju, koje plaćanje nudite i tko vozi pakete, odabir platforme postaje puno lakši. Više ne pitate „što je najbolje“, nego „što radi s mojim programom za račune, mojim pružateljem naplate i mojom dostavnom službom“.
Za male hrvatske trgovine izbor se najčešće svede na dvije mogućnosti. Shopify je gotova usluga koju plaćate mjesečno i koja sama brine o poslužitelju, sigurnosti i nadogradnjama. WooCommerce je dodatak za WordPress koji instalirate na svoj zakup prostora na poslužitelju, nudi više slobode, ali o održavanju brinete vi ili netko koga za to angažirate. Detaljnu usporedbu za hrvatsko tržište, s fiskalizacijom i domaćim načinima plaćanja, napisali smo u tekstu Shopify, WooCommerce ili po mjeri.
Možete li to napraviti sami? Ako prodajete desetak proizvoda, imate vremena i ne bojite se postavki, gotova platforma i dobar predložak su sasvim dovoljni za početak. Pomoć se isplati kad imate veći katalog, kad trgovinu treba povezati s postojećim programom za račune ili skladištem, ili kad ne želite tjednima učiti nešto što vam nije posao. Ako ste u toj drugoj skupini, pogledajte kako radimo izradu webshopa i s čime biste trebali doći na prvi razgovor.
Redoslijed koji vam štedi vrijeme
Ako sve svedete na jedan popis, to je ovaj: registrirajte obrt ili društvo s odgovarajućom djelatnošću, s knjigovođom provjerite PDV i oblik oporezivanja, izračunajte cijene, odaberite program za fakturiranje koji fiskalizira, pripremite podatke o tvrtki, uvjete, pravila povrata i izjavu o privatnosti, ugovorite naplatu i dostavu, i tek onda birajte platformu i slažite trgovinu.
Svaki od tih koraka traje dan ili dva kad znate što radite. Problemi koje viđamo kod klijenata gotovo nikad ne dolaze od jednog teškog koraka, nego od pogrešnog redoslijeda: trgovina je gotova, a banka ne odobrava naplatu jer na stranici nema uvjeta, ili su cijene unesene bez PDV-a pa ih treba mijenjati na stotinu proizvoda. Napravite ih redom i prva narudžba stići će na trgovinu koja je spremna za nju.
