API (application programming interface, aplikacijsko programsko sučelje) je dogovoreni način na koji jedan program traži podatke od drugoga ili mu ih šalje. Dogovor propisuje na koju adresu ide zahtjev, u kojem formatu i što se vraća kao odgovor. Korisnik ga ne vidi, ali bez njega se webshop, knjigovodstvo, dostava i oglasni sustavi ne bi mogli povezati.
Kako API radi
Zamislite šalter s pravilima. Program koji nešto treba (klijent) šalje zahtjev na točno određenu adresu, koja se zove endpoint. U zahtjevu kaže što želi, dokaže tko je i po potrebi priloži podatke. Program s druge strane (server) provjeri zahtjev, obavi posao i vrati odgovor.
Zahtjev se sastoji od nekoliko dijelova:
- adresa (endpoint), na primjer
https://api.primjer.hr/v1/narudzbe - metoda:
GETčita podatke,POSTstvara nove,PUTiliPATCHmijenja postojeće,DELETEbriše - zaglavlja, među kojima je ključ ili token kojim se klijent prijavljuje
- tijelo s podacima, danas najčešće u formatu JSON
Odgovor uvijek nosi HTTP statusni kod. Kod 200 znači da je sve prošlo, 401 da prijava ne valja, 404 da adresa ne postoji, 429 da je klijent poslao previše zahtjeva u kratkom vremenu, a 500 da je pukao server s druge strane. Uz kod stižu podaci ili opis pogreške.
Koji endpointi postoje, koja polja primaju i koliko zahtjeva smijete poslati u minuti piše u dokumentaciji API-ja. Ta dokumentacija je ugovor.
Primjer: jedna prodaja poslana Meti
Recimo da webshop nakon kupnje javlja Meti da je nastala prodaja, kako bi oglasi znali koja kampanja donosi narudžbe. Za to služi Meta Conversions API, temelj za server-side tracking. Meta u dokumentaciji propisuje POST zahtjev na adresu oblika https://graph.facebook.com/{verzija}/{ID skupa podataka}/events, uz pristupni token.
Pojednostavljeno, razmjena teče ovako:
- Kupac plati narudžbu broj 1045 od 89,90 €.
- Server webshopa složi poruku: naziv događaja
Purchase, vrijeme, iznos, valutu, adresu stranice i identifikator događaja1045. - Server pošalje poruku na endpoint, s tokenom koji dokazuje da smije slati podatke za taj oglasni račun.
- Meta vrati kod
200i potvrdu da je događaj primljen. Ako token ne valja ili je istekao, stiže pogreška i prodaja nije zabilježena. - Isti broj narudžbe šalje i piksel u pregledniku. Meta po paru naziv događaja i identifikator prepozna da je riječ o istoj kupnji i broji je jednom.
Tijelo zahtjeva, skraćeno:
{
"data": [{
"event_name": "Purchase",
"event_time": 1794398400,
"event_id": "1045",
"action_source": "website",
"event_source_url": "https://primjer.hr/hvala/",
"user_data": { "em": ["<SHA-256 sažetak e-adrese>"] },
"custom_data": { "currency": "EUR", "value": 89.90 }
}]
}
Adresa, broj narudžbe i iznos su izmišljeni, a oblik poruke odgovara Metinoj dokumentaciji. E-adresa kupca putuje kao sažetak, nikad u čitljivom obliku.
Vrste API-ja: REST, SOAP, GraphQL i webhook
| Vrsta | Kako radi | Format | Gdje ćete ga sresti |
|---|---|---|---|
| REST | Svaki skup podataka ima svoju adresu, a radnja se bira HTTP metodom | najčešće JSON | WooCommerce, dostavne službe, većina novijih servisa |
| SOAP | Poruke po strogo propisanom ugovoru opisanom u WSDL datoteci, često s elektroničkim potpisom | XML | Fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji kod Porezne uprave, starije bankovne i državne veze |
| GraphQL | Jedan endpoint, a klijent u upitu navede točno koja polja želi | JSON | Shopify Admin API, alati koji vuku puno povezanih podataka odjednom |
| Webhook | Drugi sustav sam javi kad se nešto dogodi, slanjem zahtjeva na vašu adresu | najčešće JSON | obavijest o uplati, novoj narudžbi, promjeni statusa pošiljke |
REST je danas zadani izbor jer ga je lako čitati i testirati. SOAP je stariji i stroži, pa ga koriste sustavi kojima je točnost poruke važnija od jednostavnosti. GraphQL je nastao u Facebooku 2012. i javno je objavljen 2015. Shopify je svoj REST Admin API proglasio zastarjelim od 1. listopada 2024., a nove javne aplikacije od 1. travnja 2025. moraju koristiti GraphQL.
Webhook je obrnuti smjer iste ideje. Umjesto da vaš sustav svakih nekoliko minuta pita ima li novih narudžbi, druga strana javi sama, u trenutku kad se narudžba dogodi.
Prijava i sigurnost
API ključ je dugi niz znakova koji ide uz svaki zahtjev. Tko ga ima, ima pristup, zato ključ ne smije stajati u kodu koji preglednik učitava, u e-poruci ni u javnom repozitoriju. WooCommerce, na primjer, generira par ključeva (consumer key i consumer secret) i tajni dio pokaže samo jednom.
OAuth 2.0 je standard (RFC 6749) koji aplikaciji daje ograničen pristup vašem računu, a da joj ne date lozinku. Kad alat za izvještaje povezujete s Google Adsom, kliknete „Dopusti”, a alat dobije token s točno određenim ovlastima. Token možete opozvati bez mijenjanja lozinke.
Sve ide preko HTTPS-a, jer bi se ključ poslan nešifriranom vezom mogao presresti. Fiskalizacija ide korak dalje: XML poruku prema Poreznoj upravi blagajna potpisuje certifikatom, a od 1. rujna 2025. to može biti aplikacijski certifikat pouzdanog pružatelja usluga povjerenja u Hrvatskoj, uz obavezan OIB.
Dobra praksa je dati ključu najmanje ovlasti koje mu trebaju. Ako integracija samo čita narudžbe, ključ ne treba pravo brisanja.
Gdje API susrećete u poslovanju
Naplata karticom ide preko API-ja: payment gateway autorizira transakciju i vrati webshopu rezultat, obično i webhookom kad je uplata potvrđena. Dostava također. GLS Hrvatska nudi MyGLS API, pa se iz narudžbe izravno složi naljepnica, bez prepisivanja adrese.
Računi su najveća promjena u 2026. Kod fiskalizacije računa u krajnjoj potrošnji blagajna šalje XML poruku Poreznoj upravi preko SOAP servisa i u odgovoru dobije JIR. Od 1. siječnja 2026. obveznici PDV-a razmjenjuju eRačune između pristupnih točaka. Pristupnu točku tvrtka može razviti sama ili koristiti informacijskog posrednika, a programsko rješenje iz svakog eRačuna izdvaja propisane podatke i šalje ih Poreznoj upravi. Ako račune izdajete iz webshopa ili vlastitog programa, veza s posrednikom ide preko sučelja koje on propisuje.
Upit s web obrasca stiže u CRM preko API-ja, a headless CMS tekstove i slike isporučuje stranici na isti način.
Na što paziti
Integracija nije jednokratan posao. API-ji imaju verzije i stare verzije se gase, pa veza koja je radila tri godine može prestati raditi bez upozorenja. Meta i Google verziju drže u samoj adresi, a dokumentacija navodi do kada je koja podržana.
Druga česta greška je integracija bez nadzora. Ako nitko ne dobiva obavijest kad poziv padne, prodaje nestanu iz izvještaja, a to se otkrije tek na kraju mjeseca. Treća su duplikati: kad druga strana ne odgovori na vrijeme, sustav ponovi zahtjev, a bez provjere jedinstvenog broja ista narudžba nastane dvaput.
Za jednostavna povezivanja često postoji gotov dodatak za vašu platformu, pa vlastita integracija nije uvijek potrebna. Vlastita ima smisla kad dodatak ne pokriva vaš proces ili kad podaci moraju ići točno u određenom obliku. O tome se odlučuje na početku projekta, kod izrade webshopa, dok je promjena još jeftina.
Što pitati developera prije integracije
- Koji API i koju verziju koristite, i do kada je ta verzija podržana?
- Gdje se čuvaju ključevi i tko im ima pristup?
- Što se dogodi kad druga strana ne odgovori: ponavlja li se zahtjev i kako se sprječavaju duplikati?
- Gdje se bilježi svaka razmjena i tko dobiva obavijest kad veza padne?
- Tko održava integraciju nakon predaje i tko prati najave promjena s druge strane?
Česta pitanja
Je li API isto što i integracija?
Nije. API je sučelje koje jedan sustav nudi, a integracija je posao kojim se dva sustava stvarno povežu preko tih sučelja. Jedna integracija često koristi dva ili tri API-ja i webhook, plus logiku koja odlučuje što se s podacima radi.
Trebam li programera da bih koristio API?
Za gotove dodatke i alate poput Zapiera ili Make obično ne trebate, jer oni API pozivaju umjesto vas. Za vlastitu integraciju, rad s ključevima i obradu pogrešaka trebate nekoga tko piše kod i tko će vezu održavati.
Je li API ključ isto što i lozinka?
Djeluje slično, ali nije vezan uz osobu nego uz aplikaciju, i obično ima ograničene ovlasti. Čuvajte ga jednako pažljivo kao lozinku. Ako procuri, odmah ga opozovite i izdajte novi. Nemojte čekati da netko primijeti neobične zahtjeve.
Koja je razlika između API-ja i webhooka?
Preko API-ja vaš sustav pita kad mu nešto treba. Webhook radi obrnuto: drugi sustav javi sam čim se nešto dogodi. U praksi se koriste zajedno, webhook javi da je stigla uplata, a vaš sustav onda preko API-ja povuče pojedinosti.
Povezani pojmovi
Headless CMS
CMS koji sadržaj isporučuje preko API-ja, bez vlastitog prikaza. Frontend se gradi zasebno, što daje brzinu i isti sadržaj na više kanala.
CMS
Sustav za upravljanje sadržajem koji omogućuje uređivanje teksta i slika na stranici bez pisanja koda. WordPress i Shopify su najpoznatiji primjeri.
Server-side tracking
Praćenje konverzija preko vlastitog servera umjesto izravno iz preglednika. Daje više kontrole nad podacima, ali pravila o privoli i dalje vrijede.
Shopify
SaaS platforma za izradu i vođenje webshopa. Trgovac plaća mjesečnu pretplatu, a hosting, sigurnost i ažuriranja jezgre nosi sam Shopify.
ERP sustav
Enterprise Resource Planning: jedan sustav za zalihe, narudžbe, račune i financije. Zamjenjuje odvojene tablice i povezuje se s webshopom.
Zaliha
Količina proizvoda koju trgovac ima spremnu za prodaju. U webshopu mora biti točna u stvarnom vremenu, inače kupci naručuju ono čega nema.
