Analitika

Break-even

Break even · Točka pokrića · Prag rentabilnosti · Break-even point

Točka u kojoj prihodi pokrivaju sve troškove, pa tvrtka ni ne zarađuje ni ne gubi. Iznad nje počinje dobit, a ispod nje svaka prodaja nosi gubitak.

Break-even je točka u kojoj prihodi pokrivaju sve troškove, pa tvrtka u tom razdoblju ni ne zarađuje ni ne gubi. Hrvatski naziv je točka pokrića, a u udžbenicima se javlja i prag rentabilnosti. Do te točke svaka prodaja otplaćuje fiksne troškove, a dobit počinje tek iznad nje.

Fiksni i varijabilni troškovi

Cijeli račun počiva na podjeli troškova u dvije skupine. Fiksni troškovi ne ovise o tome koliko prodate: najam, plaće, knjigovođa, pretplate na programe, leasing vozila, osiguranje. Vlasnik obrta ovamo ubraja i doprinose koje za sebe plaća svaki mjesec, bez obzira na promet.

Varijabilni troškovi rastu sa svakom prodanom jedinicom. Kod webshopa to su nabavna cijena robe, dostava, ambalaža, naknada za kartično plaćanje i prosječni trošak povrata. Kod uslužne tvrtke to su materijal, sati vanjskih suradnika ili provizija prodavaču.

Neki troškovi su mješoviti. Oglasi su fiksni ako zakupite stalan mjesečni budžet, a varijabilni ako plaćate proviziju po prodaji. Pazite samo da isti trošak ne uđe u obje skupine.

Kako se računa točka pokrića

Razlika između prodajne cijene i varijabilnog troška po jedinici zove se doprinos pokrića (engl. contribution margin). To je dio cijene koji ostaje za pokrivanje fiksnih troškova, a nakon njih za dobit.

Točka pokrića (komada) = fiksni troškovi ÷ (prodajna cijena − varijabilni trošak po komadu)

Kad prodajete mnogo različitih proizvoda, praktičnije je računati u eurima prihoda. Doprinos pokrića podijelite s cijenom i dobijete stopu doprinosa, na primjer 0,5 ako svaki euro prihoda ostavlja 50 centi.

Točka pokrića (prihod) = fiksni troškovi ÷ stopa doprinosa pokrića

Kod više proizvoda koristi se prosječna stopa doprinosa, ponderirana udjelom svakog proizvoda u prodaji. Ako se omjer prodaje promijeni, mijenja se i točka pokrića, pa je dobro ponoviti račun svakih nekoliko mjeseci.

Primjer: webshop s jednim proizvodom

Recimo da webshop prodaje proizvod po 60 eura bez PDV-a. Po komadu ima ove varijabilne troškove: nabava 22 eura, dostava 5 eura, naknada za plaćanje 1,20 eura, ambalaža 0,80 eura i u prosjeku 1 euro za povrate. Ukupno 30 eura, pa doprinos pokrića iznosi 30 eura, a stopa doprinosa 50 %. Fiksni troškovi su 6.000 eura mjesečno. Sve su brojke izmišljene radi primjera.

Prodano komadaPrihodVarijabilni troškoviDoprinos pokrićaFiksni troškoviRezultat
1006.0003.0003.0006.000−3.000
20012.0006.0006.0006.0000
30018.0009.0009.0006.0003.000

Točka pokrića je 200 komada, odnosno 12.000 eura prihoda mjesečno. Svaki komad iznad toga donosi 30 eura dobiti prije poreza.

Primjer pokazuje i koliko popusti koštaju. Uz popust od 10 % cijena pada na 54 eura, a doprinos s 30 na otprilike 24 eura. Za isti nulti rezultat tada treba prodati oko 250 komada, četvrtinu više. Popust se isplati samo ako stvarno donese toliko dodatnih kupaca.

Sigurnosna marža

Sigurnosna marža pokazuje koliko prodaja smije pasti prije nego što tvrtka uđe u gubitak. Ako webshop iz primjera prodaje 260 komada mjesečno, sigurnosna marža je (260 − 200) ÷ 260, otprilike 23 %. Što je manja, to manje prostora ima za loš mjesec.

PDV i točka pokrića

Za obveznika PDV-a porez nije prihod: naplati ga od kupca i preda državi. Zato se točka pokrića računa s cijenama bez PDV-a. U Hrvatskoj je opća stopa PDV-a 25 %, a snižene su 13 % i 5 %. Kad bi webshop iz primjera računao s cijenom od 75 eura s PDV-om, dobio bi točku pokrića od 133 komada umjesto 200 i mislio bi da zarađuje mnogo prije nego što stvarno zarađuje.

Kod obrta ili tvrtke izvan sustava PDV-a vrijedi obrnuto. Cijela naplaćena cijena je prihod, ali PDV koji plaćate dobavljačima ne možete odbiti, pa ga uračunajte u trošak.

Break-even ROAS

Za oglase postoji kraći račun: 1 podijeljeno s maržom. Uz maržu od 25 % ROAS mora biti barem 4 da bi oglasi platili sami sebe. Kampanja u Google Adsu s ROAS-om 3 tada izgleda uspješno, a zapravo gubi novac.

Precizniji račun umjesto marže uzima stopu doprinosa pokrića, jer i dostava i naknade za plaćanje rastu s prodajom. U primjeru iznad stopa je 50 %, pa je granični ROAS 2. Taj iznos pokriva samo robu i oglas. Fiksne troškove plaća tek prodaja iznad njega. Prihod u ROAS-u i u izračunu marže mora biti na istoj osnovici, oboje s PDV-om ili oboje bez njega.

Ista logika daje najviši CPA koji smijete platiti: ako jedna prodaja ostavlja 30 eura doprinosa, svaki euro iznad toga po narudžbi je gubitak. Kod kupaca koji se vraćaju računa se s CLV-om umjesto s jednom narudžbom, ali tada novac čeka dulje.

Vrijeme do povrata

Kod ulaganja se break-even mjeri i u mjesecima: koliko treba da se uloženo vrati kroz dodatni doprinos pokrića. Ulaganje od 9.000 eura koje mjesečno donosi 1.500 eura dodatnog doprinosa vraća se za šest mjeseci. U tom trenutku ROI prelazi nulu. Do tada pratite i cash flow, jer dobit na papiru ne plaća račune, a kupci koji plaćaju na 60 dana pomiču povrat dodatno unatrag.

Gdje se griješi

Najčešća greška je zaboravljen varijabilni trošak. Ako u primjeru izostavite naknade za plaćanje, ambalažu i povrate, doprinos izgleda kao 33 eura i točka pokrića pada na 182 komada. Stvarno je 200, pa tvrtka koja planira prema manjem broju gubi novac i ne zna zašto.

Druga je pretpostavka da su fiksni troškovi stvarno fiksni. Kad prodaja naraste, treba još jedan zaposlenik ili veći prostor, i točka pokrića skoči na novu razinu. Model vrijedi samo u rasponu u kojem posluje danas.

Treća je jedan račun za cijelu godinu. Sezonski posao, apartman ili restoran na obali, ima mjesece daleko iznad točke pokrića i mjesece ispod nje. Godišnji zbroj može biti pozitivan, a zimi svejedno nedostaje novca. Mjesečnu točku pokrića zato je korisno pratiti kao KPI uz samu prodaju.

Česta pitanja

Koja je razlika između točke pokrića i dobiti?

Točka pokrića je razina prodaje na kojoj je dobit nula. Dobit je ono što ostaje iznad nje. Ako znate točku pokrića i doprinos po komadu, dobit za bilo koju razinu prodaje izračunate jednim množenjem.

Kako izračunati točku pokrića za uslužnu djelatnost?

Umjesto komada računajte u satima ili projektima. Fiksne troškove podijelite s doprinosom po naplaćenom satu, odnosno satnicom umanjenom za varijabilni trošak tog sata. Rezultat je broj sati koje morate naplatiti mjesečno, a usporedite ga s brojem sati koje tim realno može odraditi.

Što ako je doprinos pokrića negativan?

Tada točke pokrića nema. Svaka prodaja povećava gubitak, pa veći obujam ne pomaže. Treba podići cijenu, smanjiti varijabilne troškove ili prestati prodavati taj proizvod.

Uključuje li točka pokrića porez na dobit?

Ne uključuje. Na točki pokrića dobit je nula, pa nema ni poreza na dobit. Ako želite znati koliko treba prodati za određenu dobit nakon poreza, ciljanu dobit preračunajte na iznos prije poreza i dodajte ga fiksnim troškovima.

Spremni za rast vašeg poslovanja?

Dogovorimo kratki razgovor. Pregledat ćemo vašu web stranicu, oglase, SEO i recenzije te vam poslati pisani plan, bez obzira angažirate li nas ili ne.