Web

Frontend i backend

Frontend · Backend · Front-end · Back-end

Frontend je dio stranice ili aplikacije koji korisnik vidi u pregledniku, a backend dio na serveru koji čuva podatke, obrađuje narudžbe i pokreće logiku.

Frontend i backend su dva sloja svake web stranice i aplikacije. Frontend je ono što posjetitelj vidi i koristi u pregledniku: tekst, slike, izbornik, gumbi i obrasci. Backend radi na serveru, gdje sprema podatke, provjerava prijave, obrađuje narudžbe i šalje odgovor natrag pregledniku.

Što radi frontend

Frontend je sve što stigne u preglednik i tamo se prikaže. Gradi se od tri sloja. HTML određuje strukturu, odnosno što je naslov, odlomak, slika ili gumb. CSS određuje izgled: boje, razmake, fontove i raspored na mobitelu i na računalu. JavaScript dodaje ponašanje, primjerice da se košarica osvježi bez ponovnog učitavanja stranice ili da obrazac javi grešku prije slanja.

Veći projekti frontend pišu u okvirima kao što su React, Vue ili Svelte, a alati poput Astra ili Next.js-a od tih komponenti slažu gotove stranice. Posjetitelj to ne vidi. Preglednik na kraju uvijek dobije HTML, CSS i JavaScript.

Frontend je i jedini dio koji posjetitelj može pregledati do zadnjeg znaka. Desni klik i „Prikaži izvor stranice” pokažu sav kod koji je stigao do njega. Zato na frontendu nikad ne smije stajati ništa tajno: lozinka baze, ključ za naplatu ni interni cjenik.

Što radi backend

Backend je program koji radi na serveru i čeka zahtjeve. Kad preglednik zatraži stranicu proizvoda, backend iz baze podataka izvuče naziv, cijenu i zalihu i vrati ih. Kad kupac pošalje narudžbu, backend provjeri podatke, izračuna iznos, spremi narudžbu, javi se sustavu za naplatu i pošalje potvrdu e-poštom.

Piše se u jezicima kao što su PHP, Python, Java, C# ili JavaScript na Node.js-u. WordPress i WooCommerce napisani su u PHP-u, a podatke drže u bazi MySQL ili MariaDB. Uz kod i bazu, backend čine server na kojem sve radi, zadaci koji se pokreću u pozadini (noćni uvoz cjenika, slanje newslettera) i veze s vanjskim sustavima za knjigovodstvo, dostavu i plaćanje.

Razlika je u tome tko ima kontrolu. Preglednik je u rukama korisnika, server u vašima. Zato se odluke kojima se mora moći vjerovati, poput cijene, popusta i prava pristupa, donose na backendu.

Primjer: jedna narudžba u webshopu

Recimo da kupac naruči dvije majice po 24,90 € uz dostavu od 4,50 €. Iznosi su izmišljeni, a podjela posla odgovara onome što se događa u svakom webshopu:

KorakFrontend (preglednik)Backend (server)
Stranica proizvodaprikaže galeriju, cijenu i gumbiz baze vrati naziv, cijenu 24,90 € i stanje zalihe
Dodaj u košaricuodmah pokaže „2 artikla” u zaglavljuspremi košaricu uz sesiju kupca
Blagajnaprikaže obrazac i provjeri je li e-adresa ispravno upisanaponovno izračuna iznos: 2 × 24,90 + 4,50 = 54,30 €
Porezispiše „PDV uključen”izračuna osnovicu 43,44 € i PDV od 25 % u iznosu 10,86 €
Plaćanjepreusmjeri kupca na stranicu kartičnog procesorazaprimi potvrdu uplate i označi narudžbu plaćenom
Nakon kupnjeprikaže stranicu zahvalesmanji zalihu, izda i fiskalizira račun, pošalje e-poruku

Najvažniji je treći red. Frontend smije prikazati iznos, ali backend ga mora izračunati ispočetka, iz vlastite baze. Kad bi server prihvatio iznos koji mu pošalje preglednik, kupac bi u alatima preglednika mogao promijeniti 54,30 u 5,43 i platiti toliko.

Kako frontend i backend razgovaraju

Dva sloja razmjenjuju poruke preko HTTP-a, a pravila razmjene propisuje API. Kad kupac klikne „Dodaj u košaricu”, JavaScript pošalje kratak zahtjev, na primjer POST /api/kosarica s tijelom {"proizvod": 812, "kolicina": 2}. Backend odgovori statusnim kodom i podacima, recimo {"artikala": 2, "iznos": 49.80}, a frontend osvježi zaglavlje.

Kod klasične stranice backend složi cijeli HTML i pošalje ga gotovog. Kod aplikacija koje rade u pregledniku backend šalje samo podatke, a stranicu slaže JavaScript. Između su statične stranice, koje se generiraju unaprijed pri objavi i poslužuju kao gotove datoteke, te kombinacije u kojima je većina stranice gotov HTML, a samo košarica ili tražilica oživljavaju u pregledniku.

Što to znači za brzinu i SEO

Gdje se stranica slaže, vidi se u rezultatima. Ako HTML složi server ili je generiran unaprijed, tekst i poveznice su u kodu čim stigne, i Google ih čita bez dodatnog koraka. Ako sadržaj tek nakon učitavanja dopiše JavaScript, Google stranicu mora najprije iscrtati, a za druge tražilice i alate to nije zajamčeno.

Brzinu osjećaju oba sloja, svaki na svoj način. Spor backend znači dugo čekanje na prvi bajt odgovora. Težak frontend znači puno skripti koje mobitel mora preuzeti i izvršiti prije nego što stranica reagira na dodir. Kod izrade web stranice zato se najprije mjeri koji od ta dva problema stranica stvarno ima.

Hrvatski kontekst: račun, fiskalizacija i osobni podaci

Backend webshopa u Hrvatskoj nosi i porezne obveze. Od 1. siječnja 2026. fiskalizacija računa u krajnjoj potrošnji provodi se neovisno o načinu plaćanja, pa uz gotovinu i kartice obuhvaća i plaćanje na transakcijski račun. Bilo da račun izdaje sam webshop ili program za fakturiranje s kojim je povezan, fiskalizacija je posao backenda: podaci s računa odlaze Poreznoj upravi, natrag stiže JIR, a frontend kupcu samo prikaže gotov račun s QR kodom.

Osobni podaci također žive na backendu. Ime, adresa, e-adresa i povijest narudžbi spremaju se u bazu na serveru, pa se tamo provode i obveze iz GDPR-a: tko ima pristup bazi, koliko se dugo podaci čuvaju i jesu li sigurnosne kopije šifrirane. Frontend ovdje nije nevažan, jer obrazac i kolačići prikupljaju podatke prije nego što ih backend uopće vidi.

Česte zablude i susjedni pojmovi

Prva zabluda je da je backend administracija stranice. U WordPressu se upravljačka ploča na /wp-admin/ u govoru često zove backend, ali tehnički je i ona frontend, samo namijenjen urednicima. Pravi backend je PHP kod i baza iza obje strane.

Druga je da je dovoljno provjeriti podatke u pregledniku. Provjera na frontendu postoji radi udobnosti, da kupac odmah vidi da je zaboravio kućni broj. Zaštitu daje tek ista provjera na serveru. Treća je da je za sporu stranicu uvijek kriv hosting. Server često odgovori brzo, a preglednik zatim pola sekunde izvršava skripte za oglase, chat i analitiku.

Developer koji radi oba sloja zove se full-stack. Headless CMS je backend bez vlastitog frontenda: urednici u njemu unose sadržaj, a izgled stranice gradi se zasebno i sadržaj povlači preko API-ja. Klasični WordPress je suprotan primjer, jedan sustav koji radi oba posla. Par klijent i server opisuje istu podjelu iz perspektive mreže.

Česta pitanja

Je li bolje učiti frontend ili backend?

Ovisi o tome što vas privlači. Frontend daje brzu, vidljivu povratnu informaciju i bliži je dizajnu, a backend je bliži podacima, logici i sigurnosti. Mnogi počnu s HTML-om i CSS-om jer je rezultat odmah na ekranu, a backend dodaju kad im zatreba baza.

Treba li svakoj stranici backend?

Ne treba. Stranica od nekoliko podstranica bez prijave i bez webshopa može biti potpuno statična: datoteke se generiraju pri objavi i poslužuju bez baze. Backend postaje nužan kad stranica mora pamtiti nešto o korisniku, primati narudžbe ili prikazivati podatke koji se stalno mijenjaju.

Je li JavaScript frontend ili backend?

Oboje. U pregledniku pokreće interakcije na stranici, a na serveru ga izvršava Node.js, pa se istim jezikom može pisati i backend. Zato ga mnogi timovi biraju za oba sloja.

Gdje se nalazi baza podataka?

Uvijek na backendu, na vašem serveru ili kod pružatelja usluge baze. Preglednik bazi nikad ne pristupa izravno. Pita backend, koji provjeri smije li korisnik vidjeti traženo i vrati samo to.

Spremni za rast vašeg poslovanja?

Dogovorimo kratki razgovor. Pregledat ćemo vašu web stranicu, oglase, SEO i recenzije te vam poslati pisani plan, bez obzira angažirate li nas ili ne.